Ugovor o poklonu nepokretnosti je česta pojava u pravnom prometu, posebno među članovima porodice. Iako je njegova forma naizgled jednostavna, ovaj ugovor podrazumeva niz zakonskih uslova koje treba ispuniti kako bi bio pravno valjan.
Da bi ugovor o poklonu nepokretnosti bio zakonit, mora da ispunjava sledeće uslove:
Na ugovor o poklonu nepokretnosti, pored opštih pravila o poklonu, primenjuju se i propisi koji uređuju promet nepokretnosti.
Ovaj ugovor se mora sačiniti u pisanoj formi i mora biti solemnizovan pred javnim beležnikom, i to onim koji je nadležan prema mestu gde se nepokretnost nalazi.
Ukoliko ugovor ne ispunjava zakonom propisanu formu, on se smatra ništavim i ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Ako je predmet poklona nepokretnost koja pripada zajedničkoj imovini bračnih partnera, potrebna je i izričita saglasnost supružnika poklonodavca.
Poklonodavac mora imati punu poslovnu sposobnost. Ukoliko je reč o maloletnom licu, tada ugovor u njegovo ime zaključuje zakonski zastupnik, ali uz prethodno odobrenje centra za socijalni rad.
Kada se ugovor zaključi i solemnizuje kod javnog beležnika, javni beležnik je dužan da po službenoj dužnosti podnese zahtev za upis prava svojine u nadležni katastar nepokretnosti.
Poklonoprimac postaje imalac prava svojine na nepokretnosti tek kada se izvrši uknjižba, tj. kada se pravo svojine upiše u katastar.
Sledeća obaveza jeste podnošenje poreske prijave za porez na poklon. Tu prijavu bi, po zakonu, trebalo da u vaše ime podnese javni beležnik uz vaš potpis. Ipak, praksa pokazuje da se to ne dešava uvek, te se savetuje da nakon zaključenja ugovora proverite kod beležnika da li je prijava podneta.
Nepodnošenje prijave u zakonom propisanom roku može dovesti do pokretanja prekršajnog postupka.
Prema Zakonu o porezima na imovinu, porez na poklon se plaća na preneto pravo svojine i druga prava nad nepokretnostima koje poklonoprimac primi poklonom.
Obveznik ovog poreza je poklonoprimac.
Visina poreza na poklon iznosi 2,5% od utvrđene poreske osnovice.
Ukoliko poklon prima lice iz prvog naslednog reda (npr. dete) ili supružnik, tada se porez ne plaća. Takođe postoje i drugi slučajevi oslobađanja, poput poklona zemljišta do 10 ari.
Ako se poklon daje licu iz drugog naslednog reda (npr. brat ili sestra), stopa poreza iznosi 1,5%.
Porodični zakon (član 168) propisuje da imovina stečena poklonom za vreme trajanja braka predstavlja posebnu imovinu supružnika koji je poklon primio.
Takvom imovinom supružnik samostalno raspolaže i njome upravlja.
Na imovinske odnose vanbračnih partnera primenjuju se pravila o imovinskim odnosima među supružnicima.
U slučaju razvoda ili poništenja braka, uobičajeni pokloni koje su supružnici međusobno davali ne vraćaju se.
Međutim, pokloni znatne vrednosti, koji su dati tokom trajanja zajedničkog života, mogu biti vraćeni ako sud utvrdi da postoji nesrazmera između vrednosti poklona i zajedničke imovine.
Ukoliko bi vraćanje poklona predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika, sud može odbiti zahtev za povraćaj.
Vraćanje poklona vrši se u onakvom stanju u kakvom su se nalazili u trenutku prekida zajedničkog života.
Raskid ugovora o poklonu može nastupiti:
S obzirom na kompleksnost razloga zbog kojih može doći do raskida, poništenja ili vraćanja poklonjene nepokretnosti, savetuje se pravna pomoć advokata koji će vas pravovremeno i stručno usmeriti.
Kada naslednik izjavi da se odriče zaostavštine u korist drugog, to se po pravnoj prirodi tretira kao da se prvo prihvatio nasleđa, a zatim ga poklonio drugom nasledniku.
Takav pravni odnos, iako potiče iz naslednog prava, prema svojoj prirodi predstavlja poklon, pa se na njega primenjuju sve odredbe koje važe za ugovor o poklonu.
To znači da, na primer, ako naslednik prepusti nasledstvo svom bratu, brat mora platiti porez na poklon po stopi od 1,5% – jer se radi o poklonu između lica iz drugog naslednog reda.
Zbog brojnih pravnih nijansi koje ovakve situacije nose, preporučuje se konsultacija sa advokatom pre bilo kakvog ustupanja naslednog dela.